Problemi trojezičnog pušenja

Hipoteza teksta jeste da duhanske kompanije uvodeći trojezična upozorenja u vezi sa štetnošću konzumiranja cigareta dvojako diskriminiraju određene narodnosti u Bosni i Hercegovini; prvenstveno vrijeđaju nacionalna i druga osjećenja Bošnjaka i Hrvata zbog nemogućnosti prepoznavanja vlastitog jezika između dva ponuđena; kao drugo, Bošnjacima se uskraćuje mogućnost da  kao pismo svog jezičkog izražavanja konzumiraju ćirilično pismo. Osim diskriminirajuće dimenzije, potrebno je naglasiti i onu koja se tiče samog izlaganja riziku onih potrošača koji nisu u stanju premostiti ovakve jezičke barijere, odnosno nositi se ovako konfuzno strukturiranim sustavom poruka.

Jedno od nekoliko različitih upozorenja, u trojezičnoj verziji, glasi:

1. Pušenje ubija

2. Pušenje ubija

3. Пушење убија

Postavlja se pitanje, koji od iskaza, ovdje označenih rednim brojevima 1. i 2., pripada hrvatskom, a koji bošnjačkom, jeziku, time i samim pripadajućim narodnostima? Nemogućnost identifikacije vlastitog jezika – jezika kojim pojedinac, pripadnik određene narodnosti, govori i zahvaljujući kojem promovira svoju različitost – govorećem subjektu nanosi nepopravljivu štetu: da bi je razumio, subjekat je dužan iščitati poruku dvostruko, na dva jezika, čime troši i dvostruko više vremena; subjekat nikada sa sigurnošću ne može tvrditi da je pročitao „pravu“ poruku i vrlo se lako može desiti da „tuđi“ jezik, zahvaljujući ovakvim nedefiniranostima, prihvati kao svoj i time učini nepopravljivu štetu sebi kao i pripadajućem narodu. Nadalje, ovakvim se nepravilnostima subjekat izlaže direktnom riziku jer se mogućnošću da poruka koju je pročitao nije napisana njegovim jezikom otvara i mogućnost da ne postane svjesnim eventualnog rizika koje konzumiranje cigareta sa sobom nosi. Primjera radi, ukoliko određeni Bošnjak pročita poruku „pušenje ubija“ a ne pročita da „pušenje ubija“, može ne biti svjestan da pušenje ubija, jer mu hrvatsko „pušenje ubija“ takvu poruku ne može prenijeti. Isto vrijedi i za Hrvata.  Osim što na ovaj način vrijeđaju osjećanja narodne pripadnosti, duhanske kompanije svoje potrošače izlažu riziku najvišeg stupnja, onome koji se odnosi na smrtni ishod.

Drugo pitanje koje smo razmotrili odnosi se na nemogućnost Bošnjaka da kao pismo svog jezičkog izraza konzumiraju ćirilično pismo, što je u suprotnosti sa željama i uvjerenjima određenih pojedinaca. Postoji određeni broj Bošnjaka koji govore bosanskohercegovačkim jezikom, ali pišu i čitaju ćirilično pismo. Takvi su subjekti najstrašnije izopćeni iz postojeće verzije jer jedino je srpski jezik štampan ćirilično. Dakle, takva, istinski manjinska skupina, nikako ne može doći do informacije da пушенје убија a da to nije ono srpsko пушење убија. Ovakvi su potrošači osuđeni na neinformiranost i neosvješteno srljanje u smrt.

Stoga, u ime potrošača i pobrojanih narodnosti zahtjevamo da duhanske kompanije u najmanjem mogućem vremenskom roku redefiniraju nezgrapno strukturiran sustav poruka, te izbjegnu diskriminatorske i ugrožavajuće posljedice. Naš prijedlog odnosi se na mogućnost da duhanske kompanije ispred svake poruke doštampaju skraćenice koje se odnose na jezike (odnosno, definiraju jezik o kome se radi), te dodaju ćirilično pisanu poruku na bosanskohercegovačkom jeziku, primjera radi:

HR: Pušenje ubija

BH: Pušenje ubija

БХ (ћир): Пушенје убија

СР: Пушење убија

Obzirom na mogućnost da smo neke detalje previdjeli ili izostavili, pozivamo sve zainteresirane da se pridruže zajedničkom osmišljavanju nove koncepcije koja će u skorije vrijeme biti prezentirana duhanskim kompanijama, te tako doprinesemo pravima na narodnu i jezičnu pripadnost, a što će u konačnici rezultirati sigurnijim i samosvjesnijim pušenjem.

Za kraj, postavljamo pitanje zbog čega je ponovno izostavljen romski jezik – možda Romi ne trebaju znati da ih se „ubija“?

slika preuzeta iz teksta lošijeg od našeg

Autori:

Amar Numanović

Hamza Ridžal

Malik Pašić

Matija Bošnjak

Nedžmina Šeta